1. Atmosferski uvjeti
vlaga: Adekvatna vlažnost (50–80%) je kritična-voda djeluje kao medij za kemijske reakcije između čelika i atmosferskih plinova. Dugotrajno sušenje usporava stvaranje patine, dok prekomjerna stajaća voda (npr. lokve) može uzrokovati neravnomjerno hrđanje.
Kisik: Neophodan za oksidaciju; dobra cirkulacija zraka ubrzava ravnomjeran rast patine, dok ga ustajala ili zatvorena okolina može odgoditi.
Zagađivači:
Slani sprej (obalna područja): Kloridi u morskoj vodi ubrzavaju hrđanje, ali mogu uzrokovati labavu, ljuskastu hrđu ako su koncentracije previsoke (npr. unutar 1 km od obale).
Industrijski plinovi (SO₂, NOₓ): Niske razine ovih plinova potiču stvaranje patine pojačavanjem kemijskih reakcija, ali visoke koncentracije (npr. u blizini tvornica) mogu dovesti do agresivne korozije.
Čestice (prašina, čađa): Može blokirati kontakt vlage/kisika, uzrokujući mrljastu hrđu ako se povremeno ne ispere kišom.
2. Stanje površine materijala
Čistoća: Ulje, mast ili zaštitni premazi (npr. transportni vosak) na površini blokiraju oksidaciju. Temeljito čišćenje (odmašćivanje, pjeskarenje) prije izlaganja neophodno je za jednoličnu patinu.
Hrapavost površine: Blago hrapava površina (npr. od pjeskarenja) povećava kontaktnu površinu s atmosferom, ubrzavajući stvaranje patine u usporedbi s glatkom, poliranom površinom.
Ostaci od zavarivanja/obrade: Zone-zahvaćene toplinom od zavarivanja ili neravnine od rezanja mogu poremetiti jednoliku oksidaciju, što dovodi do neravnomjerne hrđe osim ako se ne pomiješaju/očiste.
3. Sastav legure
Bakar (Cu, ~0,25–0,55%): Pospješuje stvaranje gustog, prianjajućeg oksidnog sloja usporavanjem otapanja željeza.
Krom (Cr, ~0,30–1,25%): Povećava otpornost na koroziju obogaćujući sloj hrđe stabilnim kromovim oksidima.
Nikal (Ni, ~0,30–0,80%): Poboljšava žilavost patine, smanjujući lomljivost.
Neuravnoteženost ovih elemenata (npr. premalo Cu) može rezultirati labavom, ne-zaštitnom hrđom.
4. Trajanje izloženosti i vrsta okoline
Vrijeme: Puna, stabilna patina obično se formira za 6-12 mjeseci u umjerenim klimatskim uvjetima; duže u suhim regijama, kraće u vlažnim/industrijskim područjima.
Tip klime:
Umjerena/kišna područja: Idealno za uravnotežen rast patine zahvaljujući redovnoj vlazi i kisiku.
Pustinjske/suhe regije: Sporo stvaranje zbog niske vlažnosti; može zahtijevati povremeno zamagljivanje za ubrzanje.
Morske/obalne regije: Rizik od neravnomjerne hrđe bez odgovarajuće pred-tretmane (npr. temeljni premaz) zbog soli.
5. Mehaničke ili kemijske smetnje
Tjelesna oštećenja: Ogrebotine, udarci ili abrazije (npr. od alata, krhotina) razbijaju formiranu patinu, izlažući goli čelik i uzrokujući lokaliziranu, labavu hrđu.
Kontakt s drugim materijalima: Izravan kontakt s metalima koji nisu -otporni na atmosferilije (npr. ugljični čelik), betonom ili tretiranim drvom može uzrokovati galvansku koroziju ili kemijsku inhibiciju, narušavajući ujednačenost patine.
